Digni se i hodaj. Ma kakvi god koraci bili teški.

„Digni se i hodaj. Ma kako god koraci bili teški.” To nisu samo riječi. To je način života Marije Marine Uskok.

Prije 23 godine njezin se život promijenio u jednom trenutku. U teškoj prometnoj nesreći zadobila je višestruke otvorene prijelome koljena i potkoljenice lijeve noge. Slijedile su 33 operacije kojima su liječnici pokušavali spasiti nogu.

Borila se gotovo dva desetljeća. A onda je prije četiri godine nastupila sepsa. Kako bi joj spasili život, liječnici su morali amputirati nogu.

Mnogi bi pomislili da je tu kraj. Marija je odlučila da je to novi početak. „Jednom sportaš, uvijek sportaš.” Izašla je iz svoja četiri zida i ušla u dvoranu Odbojkaškog kluba Hrabri.

Prošle godine bila je dio humanitarnog ultramaratona od 100 kilometara u manje od 24 sata na Jarunu. Dio puta prošla je s nama u kolicima, a zatim je na štakama zaigrala inkluzivnu prijateljsku nogometnu utakmicu.

Danas igra odbojku, rukomet i košarku u kolicima, baca disk i kuglu te vozi bicikl. S hrvatskom reprezentacijom u rukometu u kolicima osvojila je četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u Lyonu, a sa ženskom reprezentacijom u sjedećoj odbojci peto mjesto u Italiji.

Ove godine pridružila se Atletskom klubu Agram te je na Prvenstvu Hrvatske osvojila brončanu medalju u bacanju diska i četvrto mjesto u bacanju kugle.

Kada je pitate što joj je najvrjednije, neće spomenuti rezultate. Reći će da su to pljesak s tribina, podrška suigrača i ono iskreno: „Bravo!” Sport joj pruža priliku sudjelovati, pripadati timu i vjerovati u sebe.

Zato hodamo. Jer najveće pobjede nisu uvijek one koje se mjere medaljama, nego i odluka da ponovno krenemo naprijed. „Digni se i hodaj. Ma kako god koraci bili teški.” Nitko od nas ne hoda sam. Različiti, a isti.