Baš kada postane teže, Mateja najviše raste

„Kad postane teže, ne odustajem na prvom zavoju. Baš tada najviše rastem i otkrivam koliko sam zapravo snažna.” To nisu riječi motivacijskog govornika. To su riječi Mateje Žugec.

Sa samo 13 godina, zbog pogreške tijekom operacije, ostala je nepokretna. U jednom trenutku izgubila je mogućnost hodanja, ali ne i svoje snove.

Danas trenira dva sporta – para stolni tenis i powerlifting-bench press. U para stolnom tenisu osvojila je sedam medalja, među kojima su dvije bronce i srebro s državnih prvenstava. Na posljednjem državnom prvenstvu osvojila je četvrto mjesto.

U powerlifting-bench pressu nastupila je na dva državna prvenstva. Oba puta osvojila je zlato i postala državna prvakinja Hrvatske u kategoriji do 52 kilograma za osobe s invaliditetom.

Nakon jednog natjecanja napisala je: „Svaka prepreka nosi lekciju, a svaki pad priliku da ustanem jača i mudrija nego prije. Zato je najveća pobjeda ne odustati od sebe i svojih snova, čak ni onda kada je teško.”

Te riječi opisuju način na koji Mateja pristupa svojem putu. Ne traži sažaljenje. Traži priliku da nastavi trenirati, natjecati se i živjeti svoj san.

Iza svake medalje stoje sati treninga, putovanja, oprema, stručni treneri i velika odricanja. Velik dio tih troškova i danas financiraju njezini roditelji. Podrška može smanjiti te prepreke i olakšati Matejin put prema njezinu najvećem snu – nastupu na Paraolimpijskim igrama.

Zato hodamo za Mateju i za sve one koji, suočeni s preprekama, svakoga dana biraju vjerovati u sebe. Naš korak može biti dio njihova puta.

Hoćemo li zajedno biti dio Matejina puta? Nitko od nas ne hoda sam.